top of page

Mentalni metabolizam

  • Writer: Milanka Radenković
    Milanka Radenković
  • Apr 24, 2021
  • 2 min read

Updated: Apr 29, 2021


Obrasci ishrane se formiraju u najranijem detinjstvu i to kroz način na koji roditelji reaguju na detetove potrebe...


Gubitak zdravog osećaja za meru u hranjenju najčešće se događa se tokom detinjstva, kada imamo jako malo autonomije šta, koliko i kada ćemo jesti. Deca su u principu samoregulišuća po pitanju ishrane, kada osećaju glad, ona hranu traže.


Kada dete počne da odbija hranu, najbolje bi bilo istražiti psihološke činioce njegovog odbijanja. Šta to ne može da proguta? Šta to ne može da svari? Možda je u porodicu došla beba, ili su roditelji odsutni, razlozi mogu biti brojni, jer u principu, to lična procena šta je dobro za naš rast.


Kod ljudi koji imaju nezdrave navike pri konzumiranju hrane i „hranu“ ne asimiluju (integrišu) (bilo je reči o „gutanju“ hrane i informacija u prethodnom postu) potrebno je u proces hranjenja, ali i uopšteno da uključe svesnost i da osluškuju sopstvene potrebe. Sam stil ishrane i uzimanja onog korisnog iz sveta za fizički i mentalni razvoj nije se slučajno razvio, razvio se iz procene šta je to dobro za naš rast i razvoj, pa su osobe koje gutaju hranu bez žvakanja bile lišavane, a osobe koje hranu previše žvaću ili imaju problem sa gutanjem sažvakanog preplavljivane okolnostima iz svog okruženja u detinjstvu.


I zato su dijete generalno neuspešne... Postoji odluka,, mobilišu se sve snage u proces odricanja od ovoga, onoga, jede se u tačno vreme, tačno u gram... Ali organizam se zamori, iscrpi sve svoje i fizičke i PSIHOLOŠKE RESURSE, i onda tako zamoreni, prvo što uradimo je da posežemo za starim navikama sa kojima nema mučenja, jer su doobro utvrđene... opet „gutamo“ i „nikad dosta“ (hrane ljubavi, pažnje – a tako nenahranjeni, imamo osećaj nebrige od strane drugih, neviđenosti, usamljenosti). Zato je momenat SVESNOSTI i BIVANJA SADA I OVDE važan. Jer osvestiti potrebe tela, i na njih adekvatno odgovoriti, nije lako, ali, ako SMO naše telo, um i emocije jedno JA i taj tok će biti fluentan.


Osluškujte svoje potrebe... i zapitajte se ... Da li sam gladan? Zašto mi se upravo to sada jede? Šta želim od ovog komada hrane?


Ne gutajte "knedle", već osluškujte svoje potrebe i radite na načinu komunikacije sa okruženjem (vežbajte i asertivnost!) uključujući SVESNOST u proces. Uzimajte (jedite) samo ono što vas hrani!!! U procesu hranjenja tela i uma vi niste nemoćni pasivno agresivni i pasivni posmatrač...

Radite na svesnosti svih procesa, pa i hranjenja!!!


Ono šta jeste stvar izbora je da osluškujemo sopstvene potrebe i na njih reagujemo adekvatno... Kada se uključe svesnost, usaglašenost i povezanost, hrana neće biti više sredstvo za kojim se poseže u cilju oslobađanja od psihološke boli!



ree




Comments


Post: Blog2_Post
  • Instagram
  • Facebook
  • LinkedIn

©2021 by Psihopraksis. Proudly created with Wix.com

bottom of page